Wednesday, January 23, 2008

VELIKA NEVINA PREPORUKA

U subotu u Domu omladine počinje program filmova o nuklearnoj apokalipsi koji je priredio filmofil extraordinaire Jovan Ristić.
O samom programu, on kaže:
PEPEO NUKLEARNE VATRE
Priča o filmovima nuklearnog sudnjeg dana
Dom omladine, subota 26. januar od 19 sati (tribinska sala)
Predavač: Jovan Ristić
Ilustracija: film Niti (Threads) u režiji Mika Džeksona (1984)
U doba Hladnog rata, rivalske supersile, Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez, razvijale su strategije “organičenog nuklearnog rata” kao realistične i prihvatljive opcije. Opasnost od atomskog holokausta nekoliko puta je visila nad civilizacijom kao Damoklov mač, a tokom osamdesetih godina prošlog veka naročitu napetost izazvala je odluka SAD i SSSR da po Evropi razmeste nuklearne rakete srednjeg dometa “peršing 2” odnosno SS-20. Antiratnih protesta bilo je na sve strane, a pojavio se i niz igranih filmova koji su razmatrali šta bi se desilo sa čovečanstvom ako bi neko pritisnuo famozno “crveno dugme”. Na užas ratnih stratega u taborima supersila, ti filmovi su ukazivali da u nuklearnom ratu ne može biti pobednika, i da bi ograničeno atomsko vojevanje imalo, na globalnom nivou, praktično iste posledice kao totalan A-sukob. Došlo bi do sumraka civilizacije, uz perspektivu njenog potpunog uništenja, pri čemu bi preživeli zavideli mrtvima. Televizijska ostvarenja Dan posle (The Day After) Nikolasa Mejera (ABC-SAD, 1983) i Niti (Threads) Mika Džeksona (BBC-Velika Britanija, 1984) donela su nuklearnu stravu i užas u svaku kuću, iniciravši seriju žučnih debata koje su, na posletku, ohladile glave vojnih stratega u Vašingtonu i Moskvi. U međuvremenu, na čelo Sovjetskog Saveza došao je Mihail Gorbačov, ta supersila se raspala, i pretnja od atomskog armagedona se, naizgled, preselila u prošlost, kao relikt Hladnog rata. Ali, nuklearni arsenali Rusije i SAD i dalje postoje, i ma koliko redukovani, kadri su da unište čovečanstvo – po nekoliko puta. U međuvremenu, proširio se krug zemalja koje poseduju atomsko oružje, ili makar tehnologiju i sirovine za njegovu proizvodnju. Tu su i razne terorističke grupe koje nastoje da ga se domognu. Dakle, nuklearna pretnja postoji i u 21. veku, nije ništa manje opasna, samo je dobila novi oblik. Filmovi i TV serije sa motivom atomskog rata ponovo se snimaju, a zbog krize oko Severne Koreje i Irana, časovnik sudnjeg dana u Londonu je prošle godine pomeren za dva časa unapred – prvi put od završetka Hladnog rata. O filmovima nuklearnog sudnjeg dana govoriće Jovan Ristić, novinar agencije Beta, a predavanje će biti praćeno insertima iz ostvarenja kao što su Dan posle, Testament, Ratna igra (The War Game), Na plaži, Dr. Strejndžlav i Čudesna milja. Na kraju predavanja u celosti će biti prikazane Niti Mika Džeksona, po mnogima ultimativni film o nuklearnom ratu i njegovim posledicama. Film je titlovan na srpski jezik. Ulaz na predavanje i projekciju je besplatan.
Film THREADS iliti NITI Mick Jacksona je jedan od ključnih televizijskih filmova u istoriji ovog medijuma. O njegovom dalekosežnom uticaju govori i činjenica da je on upravo on bio inspiracija Paul Greengrassu za ekranizaciju WATCHMENa.
O NITIMA, Jovan kaže:
NITI (Threads)
Režija: Mik Džekson (Mick Jackson)
Scenario: Beri Hajns (Barry Hines)
U glavnim ulogama: Karen Miger (Karen Meagher) i Ris Dinsdejl (Reece Dinsdale)
Proizvodnja: Velika Britanija, 1984.
Produkcija: BBC
Niti Mika Džeksona nastale su u produkciji britanskog BBC-ja, godinu dana pošto je snimljen Dan posle Nikolasa Mejera (SAD, 1983). Dok Dan posle važi za najpoznatiji film o posledicama atomskog rata, Niti važe za najozbiljniji i najrealističniji koji je snimljen na tu temu, i pokazuju, bez ublažavanja, šta bi se deilo kada bi nuklearna vatra sagorela sve tanane spone koje čovekov život čine uređenim i prijatnim, a njegovo društvo civilizovanim. Za razliku Mejera, čiji je Dan posle melodramatičan i ušminkan, Džekson se opredelio za nerazblaženo prikazivanje atomskog rata, oslanjajući se na hladan, dokumentaristički pristup i naučne činjenice koje je, pored ostalih, dobijao od Karla Sagana, vojnih stručnjaka, sociologa...
Niti su prvi film koji je na realističan način prikazao raspad civilnog društva i sistema civilne odbrane u okolnostima atomskog rata, i prvi koji je pokazao, u skladu sa naučnim istraživanjima, da će preživeli ponajviše stradati od jednogodišnje nuklearne zime, a ne samo od radijacije.
Niti su beskompromisne u prikazivanju strave i užasa nuklearnog rata, i može se bez ostatka reći da u njima Holivud ne stanuje. Ovaj film, doduše, pokazuje da će čovečanstvo preživeti, ali postavlja i pitanje: ima li ikakvog smisla biti među preživelima.
Radnja je smeštena u grad Šefild, jedan od industrijskih centara Velike Britanije, koji je okružen NATO bazama i drugim strateškim objektima.
Priča počinje dve nedelje pred nuklearni holokaust, labavo prateći sudbine dvoje mladih ljudi i njihovih porodica u svetu koji se pretvara u pakao. Završava se trinaest godina kasnije, u Britaniji koja se vratila u srednjevekovni mrak i neznanje, sa desetostruko redukovanom populacijom, predindustrijskim nivoom razvoja, sa divljaštvom, apatijom, glađu, boleštinama, psihofizičkim posledicama radijacije, uz zagađenje koje će trajati vekovima, možda i milenijumima. Niti su dobile nekoliko BAFTA nagrada i stekle kultni status (videti komentare na http://www.amazon.co.uk/Threads-Karen-Meagher/dp/B0009S9LNK). Scenario je napisao Beri Hajns (Barry Hines), a režiser Mik Džekson je kasnije otišao u Holivud, i tamo snimio filmove Telohranitelj (The Bodyguard, 1992) i Priča iz L.A. (L.A. Story, 1991).
Niti traju 113 minuta, nikada nisu prikazane u jugoslovenskim bioskopima, i za potrebe predavanja preveden je na srpski jezik.

0 Comments:

Post a Comment

<< Home